TOP LATEST FIVE DUHOVNOST URBAN NEWS

Top latest Five DUHOVNOST Urban news

Top latest Five DUHOVNOST Urban news

Blog Article

naporima »imortalizacije«, svoju božansku prirodu stekao posle niza inicijacijskih iskušavanja iz kojih je izišao kao pobednik. Likovi koji se mogu uporediti sa grčkim herojima podjednako se susreću i u drugim religijama.

Servius et la Fortune, str. a hundred ninety—92. Ta tri greha se čine u odnosu na tri funkcije koje se u stvari nalaze u domenima religioznog, idealnog ratnika, i plodnosti — što potvrđuje trofunkcionalnu hipotezu.

could peace, like and Pleasure reside within the hearts of all. great business enterprise Karma Yogabasics.com is operated using the yogic ideas from the yamas and niyamas. We embrace the yogic educating of Ahisma (nonviolence) in our romance to the earth. At YogaBasics.com We've got a powerful dedication to protecting the Earth by getting a carbon neutral and inexperienced company. by Samtosha and Asteya we observe generosity by means of contributing over five% of our income to non-earnings corporations.

look into our two yoga textbooks: Yoga for novices normally takes you thru all the basic principles of training yoga then teaches you the poses from the context of a yoga observe sequence.

razlikuju od ljudskih bića po tome što nastavljaju da delaju i posle svoje smrti. Posmrtni ostaci heroja imaju značajnu magijsko-religioznu moć. Njihovi grobovi, njihovi posmrtni ostaci, njihovi kenotafi, deluju na žive tokom dugih vekova. Na neki način moglo bi se reći da se heroji približavaju božanskoj prirodi zahvaljujući svojoj smrti: oni uživaju neograničenu postegzistenciju, koja nije ni larvalna ni čisto duhovna, nego se sastoji iz preživljavanja sui generis, budući da zavisi od ostataka, tragova ili simbola njihovih tela. U stvari, i to nasuprot opštem običaju, posmrtni ostaci heroja sahranjivani su unutar grada; bili su prihvatani čak i u svetilištima (Pelops u Zevsovom hramu u Olimpiji, Neoptolem u Apolonovom hramu u Delfima). Njihovi grobovi i kenotafi predstavljaju središte herojskog kulta: prinošenja žrtve propraćenih obrednim jadikovanjem, obredima oplakivanja, »tragičnim horovima«. (Herojima su prinošene iste žrtve kao i bogovima podzemlja, a razlikovale su se od žrtava prinošenih olimpijskim bogovima. Za Olimpljane su žrtve ubijane grla okrenutog prema nebu, a za heroje i bogove podzemlja grla oborenog prema zemlji; žrtva za Olimpljane morala je da bude bela, a za heroje i bogove podzemlja crna, a spaljivana je u celini, nijedan živi čovek nije trebalo da jede od nje; olimpski žrtvenik je bio klasičan hram, iznad zemlje, ponekad i na nekoj uzvisini, a žrtvenik heroja i bogova podzemlja nisko ognjište, podzemna pećina ili neki aditon, koji je, možda, predstavljao grob; Olimpljanima su žrtve prinošene za sunčanih jutara, a herojima ili bogovima podzemlja uveče ili usred noći.

Kao što smo mogli da pretpostavimo, najveća morfološka promena potvrđena je na nivou treće funkcije, jer su religiozni izrazi koji su povezani s obiljem, mirom, plodnošću, nužno zavisni od geografije, ekonomije i istorijske situacije svake grupe. Što se tiče druge funkcije, fizičke snage, pogotovu korišćenja snage u borbama, žorž Dimezil je osvetlio izvestan broj podudarnosti između Indije (već kod Indoevropljana), Rima i germanskog sveta. Tako se inicijacijsko iskušavanje po svoj prilici sastojalo iz borbe mladog ratnika protiv tri protivnika, ili protiv nekog troglavog čudovišta (koje je predstavljala neka drvena spodoba). Sličan situation se može pronaći u istoriji slavnih borbi irskog junaka Kušulena protiv tri brata i u Horacijevoj borbi protiv tri Kuracija: isto je tako u mitu o Indri i o iranskom junaku Tretaonu, gde svaki ubija po jedno troglavo čudovište. U Kušulenu i Horaciju pobeda izaziva »bes« (furor, keltski ferg) opasan po društvo, koji se mora obredno očistiti. Osim toga, homologije mitske teme o Indrina »tri greha« mogu se naći u Skandinaviji, u podvizima junaka Starkaterusa, i u Grčkoj, u mitovima o Heraklu. 12 Vrlo je verovatno da se ove mitsko-obredne teme ne iscrpljuju u ratnoj mitologiji i tehnikama iz doba 11

Specific SequencesLooking for anything different? These sequences are suitable for unique programs, employing combinations of yoga postures for their outcomes to the Bodily, mental, psychological and energetic bodies.

Ta je ideologija, kao što smo upravo videli, podrazumevala jednu osobenu teologiju u čijem je središtu bio periodični i kružni modalitet vrhovnog boga, Baala, simbola sveopšteg života. Jehova, međutim, nije imao takav oblik postojanja. (Kao ni El, doduše, ali je on pretrpeo druge ponižavajuće modifikacije.) Osim toga, mada njegov kult obuhvata i izvestan broj žrtava, Jehova se ne može ubediti pomoću kultnih činova: on je zahtevao unutrašnji preobražaj vernika u pokornosti i poverenju (§ 114). Kao što ćemo videti (§ sixty) Izrailjci su usvojili mnoge elemente kanaanske religije. »Ali exact te pozajmice su bile u vidu sukoba: Baal je pobeđen sopstvenim oružjem. Ako uzmemo LI obzir da su sve grupe stranaca, čak i oni koji nisu bili Semiti poput Hurita i kasnije Filistinaca, zaboravile sopstvene religije ubrzo po dolasku u Kanaan, sa ljudskog stanovišta izgledaće nam čudno što se ta borba između Jehove i Baala toliko produžila i što se, uprkos kompromisima i brojnim odstupanjima, okončala pobedom jehovizma« .4B

to help keep our web site functioning, we'd like your assist to protect our server Price tag (about $400/m), a small donation can help us lots.

gde će ona sama poučiti ljude svojim obredima (stih 271 i dalje). Potom je otišla iz check here palate. Kada je svetilište izgrađeno, Demetra se povukla u njega, skrhana čežnjom za kćerkom. Tada je izazvala strašnu sušu, koja je opustošila zemlju (stih 304 i dalje). Uzalud je Zevs slao glasnike preklinjući je da se vrati među bogove. Demetra je odgovorila da neće nogom stupiti na Olimp, niti dopustiti biljkama da rastu, dok ne vidi svoju kćer. Zevs je bio primoran da od Plutona zatraži da vrati Persefonu i gospodar Podzemlja se pokorio. Ipak, on je uspeo da u Persefonina usta stavi jedno zrno nara i da je primora da ga proguta: Persefona se zbog toga svake godine vraćala svome mužu na četiri meseca.1 Pošto je ponovo pronašla svoju kćer, Demetra je pristala da se vrati među bogove i zemlja se na čudesan način prekrila zelenilom. Ali pre nego što se vratila na Olimp, boginja je otkrila svoje obrede i Triptolema, Diokla, Eumolpa i Keleju naučila svim tim misterij ama, »uzvišenim obredima koje je nemoguće prekršiti, prozreti ni razglasiti: poštovanje prema Boginjama je tako snažno da zaustavlja glas« (418 i dalje — prev. Ž. Ibert). Homerska himna govori o dve vrste inicijacija; tačnije, tekst objašnjava osnivanje Eleusinskih misterija kao rezultat ponovnog sastanka dve boginje i kao posledicu neuspelog Demofontovog postizanja besmrtnosti. Priču o Demofontu možemo uporediti sa starim mitovima koji pripovedaju o tragičnoj pogrešci koja je, u nekom trenutku prvobitne istorije, uništila mogućnost da čovek postane besmrtan.

tivnih ili geometrijskih tvorevina, različitih preistorijskih kultura. Ali, on nam je i dalje dostupan preko iskustva naše sopstvene imaginacije. I upravo nam taj kontinuitet u sloju imaginarne aktivnosti omogućava da »pojmimo« egzistenciju ljudi koji su živeli u tim dalekim vremenima. Ali, za razliku od čoveka modernih društava, imaginarna aktivnost preistorijskog čoveka imala je mitološku dimenziju. Sasvim je verovatno da priličan broj natprirodnih likova i mitoloških epizoda koje ćemo sretati u potonjim religijskim tradicijama predstavljaju »otkriće« kamenog doba. 10. Nasleđe paleolitskih lovaca S napretkom ostvarenim tokom mezolita okončano je kulturno jedinstvo paleolitskih populacija i stvoreni su varijeteti i razlike koji će ubuduće postati osnovne karakteristike civilizacija. Ostaci društava paleolitskih lovaca počinju da prodiru u krajnje ili teško pristupačne oblasti: pustinje, velike šume, planine. Ali ovaj proces udaljavanja i izdvajanja paleolitskih društava ne podrazumeva i iščezavanje specifično lovačkog ponašanja i duhovnog života. Lov kao sredstvo opstanka zadržava se i u zemljoradničkim društvima. Jedan broj lovaca, koji su odbijali da aktivno učestvuju u ekonomiji zemljoradnika verovatno je bio zadužen da brani selo; iz početka, od divljih životinja koje su uznemiravale naseljenike i nanosile štetu obrađenim poljima, a kasnije od rulja pljačkaša.

Takođe, delim uverenje onih koji smatraju da izučavanju Dantea ili Šekspira, odnosno Dostojevskog ili Prusta, znatno doprinosi poznavanje Kalidase, dramâ No ili Majmuna hodočasnika. Ovde nije reč o nekom pseudoenciklopedizmu, praznom i u celini uzev sterilnom. Reč je jednostavno o tome da se ne izgubi iz vida duboko i nedeljivo jedinstvo istorije ljudskog duha. Svest o tom jedinstvu duhovne istorije čovečanstva skorašnje je, još nedovoljno usvojeno otkriće. Njegov značaj za budućnost naše willpower ocenićemo u poslednjem poglavlju trećeg toma.

Slede druge obredne kretnje oko groba i najzad svi odlaze. Ceremonija je trajala dva sata. Kao što primaryćuje Rejčel-Dolmatov, neki arheolog iz budućnosti će, otkopavajući grob, pronaći samo skelet s glavom okrenutom prema istoku i nekoliko kamičaka i školjki. Obredi, a naročito pretpostavljena religiozna ideologija, ne mogu se »vratiti« na osnovu tih ostataka. 13 Štaviše, simbolika te ceremonije ostala bi nedostupna i nekom savremenom stranom posmatraču koji ne poznaje religiju Indijanaca Kogi. Jer, kao što piše Rejčel-Dolmatov, u pitanju je »verbalizacija« groblja kao »sela Smrti« i »ceremonijalne kuće Smrti«, i verbalizacija rake kao »kuće« i »materice« (što objašnjava fetalni položaj tela, polegnutog na desnu stranu), za čim sledi verbalizacija ponuda kao »hrane za Smrt«, i obred »otvaranja« i »zatvaranja« »kuće-materice«. Ceremonija se završava konačnim očišćenjem pomoću obrednog opkopa. S druge strane, Indijanci Kogi poistovećuju Svet — matericu Sveopšte Majke — sa svakim selom, svakom kultnom kućom, svakim prebivalištem i svakim grobom. Kada šaman devet puta twelve C. Reichel-Dolmatoff, »Notas sobre el simbolismo religioso de los Indios de la Sierra Nevada de Santa Marta«, Razón y Fabula, Revista de la Universidad de los Andes, br. 1 (1967), str. fifty five—72. thirteen On je, u stvari, bio skoro nepoznat pre napomena Rejčel-Dolmatova.

14. Duhovna građevina neolita Što se tiče našeg zadatka, nema potrebe pratiti širenje zemljoradnje i, docnije, obrade metala, preko Egejskog mora i istočnog Mediterana, u Grčkoj, na Balkanu, u Podunavlju i u ostalim delovima Evrope; podjednako nema potrebe pratiti takvo širenje prema Indiji, Kini i jugoistočnoj Aziji. Podsetimo samo da je zemljoradnja u početku sasvim sporo prodirala u izvesne oblasti Evrope. S jedne strane, postglacijalna klima omogućila je mezolitskim društvima srednje i zapadne Evrope da se zadovolje proizvodima lova i ribolova.

Report this page